Krik očajnika
Skup na Kozari umnogome me je podsjetio na posljednji miting Nikolaja Čaušeskog u Bukurešt krajem 1989. godine, kada je iz očaja nakon pobune i protesta u Temišvaru pokušao da na silu okupi gladne i ponižene Rumune i izvede predstavu kako ima podršku naroda, ali ni pritisak čuvene SEKURITATEE nije spriječio bunt pa je televizijski prenos naglo prekinut kad je masa počela da se komeša i skandira „Temišvar, Temišvar“ u znak podrške ljudima koji su ustali protiv Čaušeskog, koji je bio zbunjen i šokiran kad je vidio šta se događa, da je došao kraj jer pritisak i ucjene više ne pomažu…
Mnogo je sličnosti sa Čaušeskuom, jer je Dodik doživio sličan potop i debakl noćas na Kozari uprkos velikoj mobilizaciji cjelokupnog članstva. Iako su autobusi na silu dovedenih članova SNSD-a iz svih krajeva Srpske, od Trebinja, Zvornika, Foče, Bijeljine do Prijedora i Novog Grada, jedva da se okupilo 5 000, maksimalno 6 000 ljudi.
Nema slika i snimaka iz drona, jer bi pokazali opšti debakl, RTRS i ATV su pokušali našminkati kadrovima i „totalima“, ali svakom je jasno da nije bila ni trećina od 14 107 okupljenih, kako je lažno ustvrdio očajni Dodik.
Da ne bi mudrovali, dovoljno je uporediti fotografije sa koncerta Halida Bešlića (prva slika) i skupa SNSD-a (druga slika), i sve će biti jasno. Oni su sami izabrali svoj Vaterelo, i postali svjesni značenje poslovice da majka nije klela sina što se kockao, kao Dodik i SNSD sa peticijom, već što se vadio propalim mitingom.
Iako se trudio da širi optimizam i odaje utisak sigurnosti i samopouzdanja, galama, govor tijela, neartikulisani krikovi, nepovezano pričanje bez ikakvog smisla i govor koji nije imao nikakvu poruku niti težinu, dobrom posmatraču jasno pokazuje da se radi o uplašenom tirjaninu koji gubi kontrolu i tlo pod nogama jer je svjestan da se približava kraj, da su sve karte odigrane, da blefiranja, obećanja, laži i podvale više ne prolaze i da ničim ne može preokrenuti izgubljenu situaciju.
Dodik je morao da krikne i sam počne skandirati SNSD, SNSD, ne bi li probudio uspavanu amorfnu masu, čuo neku povratnu reakciju nekolicine svojih pristalica. Kako sam i predvidio, na kraju je zapjevao, al sve me podsjeća na Labudovu pjesmu očajnika.
Ispod časti je komentarisati sramni Dodikov govor u kome se brutalno rugao svojim građanima koje je protjerao u svijet i koji rade naporne poslove kako bi preživjeli, te licemjerno pričao kako on i njegova porodica neće da odu jer im je ovdje lijepo. Besramnik se rugao i demobilisanim borcima, koje je ponizio gore od neprijatelja i okupatora, te prijetio svojim direktorima ali i narodu i političkim protivnicima, da će morati da sviraju po njegovim notama. Bez pretjerivanja, Dodik djeluje kao potpuno neuravnotežena i neuračunljiba osoba, a podsvjesno pričanje o opasnostima društvenih mreža pokazuje da je svjestan opasnosti da RTRS i ATV ne mogu iznijeti teret i da su ulaganja silnih novaca uzaludna.
GOTOV(O) JE! Večeras sam, više nego ikad, uvjeren da nema ni teoretske šanse, uprkos milionima, pritiscima i ucjenama, da Dodik i SNSD preokrenu situaciju. Skup na Kozari još je veći debakl nego peticija, a činjenica da je snimak govora i uživo prenos za cijelu noć na ATV-u imao svega 325 pregleda, dok je istovremeno moj snimak roblja koje autobusima ide na skup imao za par sati skoro 16 000 pregleda, pokazuje njihov očaj, nemoć i apatiju.
Džaba vam novci moji sinovci. Džaba sendviči, sokovi, autobusi, dnevnice, pivo, pjevaljke i bendovi, jer je sve uzalud. Garantujem da bi sa Đorđijem Koprivicom, da ne kažem sa Miljanom Miljanićem jer je trenutno popularniji, bez ijednog telefonskog poziva i plakata, samo sa jednim video blogom, trenutno napravio veći skup u Banjaluci nego što su Dodik i Luka na silu za mjesec dana mobilisali svoje članstvo na Kozari, ali tek će biti vremena da im se pokaže snaga i dominacija istine i pravde nad Mafijom i zulumćarima.
Neka bude borba neprestana, do konačne pobjede! Ujutro stiže zanimljiv video blog sa detaljima i analizama Dodikovog debakla na Kozari! GOTOV(O) JE!
Nebojša Vukanović
